Idite na sadržaj

Isti tekst, četiri nivoa

Početak Alise u zemlji čuda Luisa Kerola, preveden sa engleskog našim lancem na svakom od četiri nivoa. Pored njega, referentni prevod, urađen i pregledan ručno.

Izvorni tekst

Alice was beginning to get very tired of sitting by her sister on the bank, and of having nothing to do: once or twice she had peeped into the book her sister was reading, but it had no pictures or conversations in it, “and what is the use of a book,” thought Alice “without pictures or conversations?”

So she was considering in her own mind (as well as she could, for the hot day made her feel very sleepy and stupid), whether the pleasure of making a daisy-chain would be worth the trouble of getting up and picking the daisies, when suddenly a White Rabbit with pink eyes ran close by her.

There was nothing so very remarkable in that; nor did Alice think it so very much out of the way to hear the Rabbit say to itself, “Oh dear! Oh dear! I shall be late!” (when she thought it over afterwards, it occurred to her that she ought to have wondered at this, but at the time it all seemed quite natural); but when the Rabbit actually took a watch out of its waistcoat-pocket, and looked at it, and then hurried on, Alice started to her feet, for it flashed across her mind that she had never before seen a rabbit with either a waistcoat-pocket, or a watch to take out of it, and burning with curiosity, she ran across the field after it, and fortunately was just in time to see it pop down a large rabbit-hole under the hedge.

Lewis Carroll, Alice's Adventures in Wonderland (1865), I poglavlje. Javno vlasništvo.

Referentni prevod

Urađen i pregledan ručno, bez mašinskog prevođenja.

Alisi je već postajalo veoma dosadno da sedi pored sestre na obali i da nema šta da radi: jednom-dvaput je zavirila u knjigu koju je sestra čitala, ali u njoj nije bilo ni slika ni razgovora. „A čemu služi knjiga“, pomisli Alisa, „bez slika i bez razgovora?“

I tako je razmišljala u sebi (koliko je uopšte mogla, jer je od vrućine postala sva pospana i tupava) da li je zadovoljstvo pletenja venčića od krasuljaka vredno truda da ustane i nabere cveće, kad odjednom tik pored nje protrča Beli Zec ružičastih očiju.

U tome nije bilo ničeg baš toliko neobičnog; a ni Alisi nije bilo bogzna kako čudno da čuje Zeca kako sam sebi govori: „Jao meni! Jao meni! Zakasniću!“ (kad je kasnije o tome razmislila, palo joj je na pamet da je trebalo da se tome začudi, ali tada joj se sve činilo sasvim prirodnim); no kad je Zec zaista izvadio sat iz džepića na prsluku, pogledao ga i požurio dalje, Alisa je skočila na noge, jer joj je sinulo da nikada dotad nije videla zeca ni sa džepićem na prsluku ni sa satom koji bi iz njega vadio, pa je, goreći od radoznalosti, potrčala preko polja za njim i, srećom, stigla baš na vreme da vidi kako je šmugnuo u veliku zečju rupu ispod živice.

Osnovni

1 unakrsna revizija

Mašinski prevodi ovog odlomka su u pripremi.

Kvalitet

1 unakrsna revizija

Mašinski prevodi ovog odlomka su u pripremi.

Premijum

2 unakrsne revizije

Mašinski prevodi ovog odlomka su u pripremi.

Izvrsnost

2 unakrsne revizije

Mašinski prevodi ovog odlomka su u pripremi.

Korišćena podešavanja: vernost „Veran“, imena prilagođena jeziku, tipografija dijaloga ciljnog jezika.